Moj Pinklec

Šutiš.
Zaključavaš riječ po riječ
u sefove šutnji
i sakrivaš ih na
najtajnijim
najneočekivanijim
najneobičnijim
mjestima .
Šutiš
i vjeruješ u šutnje,
ali šutnje su moćne,
one probijaju sve sefove
oblikuju se u riječi
zvukove
šumove
melodije
i izranjaju pokazujući se na
najneočekivanijim
najneobičnijim
najljepšijim
mjestima
i postaju
najvidljivije
najglasnije
najoslobođenije.

foto by Brazde

“Kad potrošimo suze ostaje nam osmijeh.” M.B.

Ti znaš kako izmamiti osmijeh i dok još suze nisu potrošene,
kako ću , baš kao mokar pas kišu, stresti ih i ići dalje.
Istina, pas je tu pametniji, popiša se na sve, mahne repom
i veselo krene dalje ,
dok ja otresem suze ili ih progutam, nabacim osmijeh
i kažem : i to će proči, idemo dalje čitajući znakove kraj puta.
one koji izmamljuju osmijeh i bude nadu.

kad ratovi učine svoje
kad gromovi učine svoje
kad izdaja učini svoje
kad neljubav učini svoje
ostaje korijenje bez rasta
ostaje bolno iverje
ostaju rane koje ne zacijeljuju
ostaje pustoš
ostaje psovka
ostaje oprost
ostaje bol
ostaje opomena