Moj Pinklec

Jesu li neznanci
samo prijatelji ,
koji se još ne poznaju,
vatreni ljubavnici,
koji vatre strasti još upalili nisu
ili odani supružnici
koji u tišini dijele svoje brige i snove ?
Postoje li neznanci
ili su samo znanci
koji se prepoznali nisu,
koji su iz istog znanja
u svoja neznanja skliznuli ?
I što smo ti i ja
koji smo danas
istom ulicom hodali ?

Dogovorili smo se da ćemo ovuda proći zajedno,
no čovjek snuje, a Bog određuje,
pa, iako znam da je On uvijek u pravu,
ja se često svađam sa Njim zbog Njegovih odluka.
Možda ne dozvoljava da ostvarimo želju
kako bismo naučili šetati sa tobom i kada nisi tu,
kako bi ti čuvao tu želju
i kako bi baš ona bila tvoja snaga
u trenucima boli, nemoći, nevjere, iscrpljenosti.
Dogovorili smo se i ti sa nama prolaziš ovuda,
pratimo zajedno trag proljeća koje se budi
i nalazimo Njega u svemu oko nas, u nama.
Čuvaj želju i napajaj se snagom naše zajedničke šetnje.
———————————————————————–
Napisano u ožujku 2018-te i nikada ostvareno, ostala neostvarena želja, iako si u mislima često bio tu.
Sada slobodan i zdrav šetaš plavim prostranstvima, možda nas ponekad i pratiš,
javiš se šuštanjem lišća ili pjevom ptice.
Mi snivamo neke nove želje, tražimo snagu u njima i molimo se Bogu da ih realiziramo,
jer ne tražimo nikad puno, zapravo snivamo puno malenih želja, snova, planova, trenutaka,
ali svaki od njih je velik, ogroman za nas, prekrasan, ljubav je.

sag od ružičastih latica na zelenoj podlozi trave kao podsjetnik na prolaznost ,
ali i ljepotu i bogatstvo svakog trenutka kojeg treba udahnuti punim plućima i živjeti

“Slušaj vjetar, on priča.
Slušaj tišinu, ona govori.
Slušaj svoje srce, ono zna.”
Američki starosjedioci

Slušala sam vjetar
i čula najljepše priče dalekih mora,
sa planinskih vrhunaca koji dodiruju nebo,
priče nepreglednih ravnica, trava, šuma, kiša,
ali i priče u tvoju kosu upletene.

Slušala sam tišinu
i čula najljepše, a nikad izgovorene riječi,
slušala što kamen, srna, cvijet pričaju tišinama
dok ti se mjesec kroz prozor uvlaći u sobu
i onu tišinu u kojoj me čuvaš i voliš.

Slušala sam svoje srce,
ono je znalo prepoznati te dok te još sanjala nisam,
znalo je prije mene da te volim
i da si oduvijek i zauvijek u njemu,
jer srce uvijek zna najbolje izbore i puteve za nas.

Uvjerio si me
i vjerujem više no ikada,
bliža sam sebi više no ikada
nebo je plavije, sunce se glasnije smije,
u kapi rose nije samo šuma nego i cijeli svemir,
pogledom i srcem grlim nevidljivo,
nerođenu pjesmu pjevam.
Uvjerio si me
i vjerujem više nego ikada.
Hvala !