Thursday, January 20, 2022

gost, koji to i nije, jer je već dugo domaći

By Mladen  Božičević

Kad potrošimo suze
ostaje nam osmijeh.

Mladen Božičević

dodatak :
Magičan trenutak na kraju dana je onaj
kada sa sebe skinemo svoje misli i odjenemo se snovima

  1. pinklec

    Thursday, January 20, 2022 at 18:00:07

    mladene , hvala ti što si gost….bilo mi je teško oko izbora fotke i stihova, jer prekrasne /prekrasni su, ali ovo mi je leglo….hvala prijatelju !

  2. gogoo

    at 20:22:11

    Lijepo sa Mladenom uz pletilju Arahnu.

  3. pinklec

    Friday, January 21, 2022 at 06:46:58

    gogoo
    hvala gogoo…čudesna pletilja a ljudi je ne vole…lp

  4. nisan EL DIABLO

    at 18:35:04

    Ja bi prije reka….
    Kad potrošimo osmijeh
    ostaju nam suze! :(
    Lp :)

  5. pinklec

    at 19:04:24

    nisan
    vidiš, nisam okrenula Mladenovu misao, ali kad se okrene dođe se na tvoje…od svih njegovih stihova uzela sam ovu misao jer me je asocirala na neki moj doživljaj…lp i stoj mi dobro

  6. Mek

    Saturday, January 22, 2022 at 06:58:25

    Ti vrapca… nis dugo tu bil… aaa kaj moreš… zgubil sem …se reče… navigaciju… ha. No… bumo se več napripovedali…pa je leto tekar začelo… Imaj se dobro pajdašica !

  7. pinklec

    at 07:08:33

    Mek
    veseli me da si navrnul…imaj se dobro i hiti tam na blog koji kipec najlešega grada..
    .serbus !

  8. Domi

    Sunday, January 23, 2022 at 15:05:55

    … samo da pozijam Pinklec i sve u njemu..
    zagrljaj i :-*

  9. pinklec

    Monday, January 24, 2022 at 07:08:38

    Domi
    samo ti navrati…zagrljaj i pusa

  10. Andreja

    Tuesday, January 25, 2022 at 08:33:11

    Pozdrav sunčan…Mladen ima uvjek super izbor reči i slike!!!

  11. pinklec

    at 10:08:56

    Andreja
    hvala na pozdravima i hvala ti što si mi upravo ti pokazala put do Mladenovog kutka sa ljepotom…lijepi pozdrav !

RSS | ATOM


Add comment

Fill out the form below to add your own comments

BBCode Help

 

Admin

Menu

logo.jpg

Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.