foto by Zdenko, Flickr
PJESMA URUŠENIH KROVOVA
Vidovići , Lubenice , Grmov ,
Stivan , Osor, Orlec i Kunčići
I ostala pusta mjesta našeg škoja
Koljevke su od davnina
Ribara, težaka, mornara i pomoraca.
A danas mir…, tišna…,
Sjećanja i ponos na te vrle ljude.
Škole u kojima smo učili
Pisati kose crte i prva slova
Prazne zovu učenike svoje.
A mi? Mi smo stari, umorni
Ili nas više nema.
Urušeni krovovi starih kuća,
Križevi na seoskim grobljima,
Portuni bez vrata
I ponistre bez škura … tipke su klavira
Na kojima olujni vjetrovi skladaju
Glazbu nade, vjere i ljubavi
A crkvica svete Ane zaštitnice Vidošćana
Još uvijek otvorenih vrata
Stpljivo čeka vjernike svoje.
Navrati i ti slučajni prolazniče
Jer ovdje za sve ljubavi ima.
U Martinšćici 10.07 2016.
Jakov. Kurtović
