Bio si kod nje.
Osjećam to.
Ne trebaš ništa reči. Sve znam po onoj bori na čelu .
Znam, držao si je za ruku.
( Ti to tako lijepo znaš. )
Njen je pogled bio daleko, tamo, gdje ni ti ne možeš doći.
Ali, prepoznala je tu ruku koja je drži, nježno i sigurno.
Baš onako kako je ona držala tu istu ruku dok je ta ruka bila još mala.
Ista toplina.
Ista ljubav.
Ista sigurnost.
Samo je nekad to ona davala tebi, a sada ti njoj.
Znam, pričao si joj o Božiću. O odrastanju one male ruke.
Lakše dopreš do nje ako joj pričaš o prošlosti.
A, onda si šutio i slušao nju.
A ona ti je, bez i jedne izgovorene riječi, pričala kako je sretna što si uz nju,
što je držiš za ruku.
Pričala ti je kako pamti sve tvoje igre, nestašluke, tvoja putovanja. Kako je ponosna na tebe.
Pričala ti je ljubav.
I ti si je upijao.
Bujica ljubavi tekla je iz nje u tebe, pa opet iz tvog srca u nju kroz taj stisak ruke.
Zatvoreni krug.
Krug pun ljubavi.
Znam, šutke je sve pozdravila, čak ti se i nasmješila kad si je poljubio prije odlaska i pomilovao po kosi.
Zrcali se njen osmjeh u kutu tvoga oka.
Bio si.
Ti ne čekaš Božić da uneseš svjetlost i ljubav u njen život.
Tebi ne treba povod za darivanje.
Ti ne kupuješ ni jeftine , ni skupe poklone, ti poklanjaš Božić.
I ljubav.
Puni krug ljubavi.
Takav je svaki susret, pa čak i onaj kad se ne nasmješi.
Bio si kod nje.
Znam, držao si je za ruku.
Ti to tako lijepo znaš.
Ponosna sam što te znam.
Božični poljubac u onu boru na čelu.
23.12.2013.
