Obrisao si sve tragove svoga postojanja ,
kao da te i nije bilo,
kao kad snijeg prekrije livadu
i sve postane čisto, nedirnuto,bijelo,
kao kad val izbriše otiske stopa u pijesku
i ostane samo glatka površina bez tragova,
kao duga koja obriše svoje boje
i stopi se sa bojom neba.
Obrisao si sve tragove,
ali zaboravio si izbrisati mene
i sve one tragove upisane u meni,
tragove u mojim dlanovima ,
priče koje i dalje u meni žive,
zaboravio si izbrisati sebe u meni,
jer u meni tragovi žive,
duga ima sve svoje boje,
u pijesku su i dalje vlažni otisci stopa,
ispod snijega se trava i dalje zeleni
i livada je puna šafrana,
ispod trepavica mi i dalje spavaš.
Obrisao si sve tragove,
ali nisi obrisao mene
ili si to namjerno učinio
znajuć da će tvoj trag u meni biti siguran,
da će u meni postojati
neizbrisan, čist, sjajan, obojan dugom i tobom.
