četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
Od želja i snova smo rođeni
da bismo sanjali
i snove u stvarnost pretvarali.
Blagoslovljeni smo
rumenim praskozorjima
tamno plavim noćima
srebrnim mjesečinama
poljima tratinčica
pjesmom ptica
i igrom oblaka
šumama, morima
školjkama i pticama[Read more…]
Ja sa tobom nikad tamo nisam bila,
ali kao da sam i bila,
jer tvoji su tragovi u meni,
naše su stope tamo utisnute,
jer smo ukrali ime tog mjesta,
posvojili ga,
dok smo pripitomljavali sebe.
I kao što ruža u Malom princu
prihvaća gusjenice da bi vidjela leptire,[Read more…]
Kada se osjećam samom i slabom
pomislim na anđele sa neba,
pomislim na tebe
i znam da nisam sama.
Nevidljivo i nestvarno[Read more…]
Ljepota se voli igrati skrivača,
ali uvijek je vidljiva onima koji znaju gledati,
zaćutiti je svim osjetilima,[Read more…]
Preslagujem sebe u sebi
i korak po korak idem naprijed,
jer, stajati u mjestu se ne smije,
ni zbog sebe, ni zbog svih onih koji su tu.
Preslagivanja nisu nikad lagana,
ali su nužna
da bismo bili ponovo cijeli,
mogli dalje bolje,
jer put je ispred nas.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.