četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
Tražila sam tišinu,
onu tihu, svetu, ispunjujuću
u kojoj ću šetati obalom spoznavanja sebe
sakupljati oblutke mudrosti,
iz rose čitati tajnu ljubavi
i biti jedno sa sobom, sa tobom, sa tišinom.
Našla sam skrivenu rijeku okupanu rosom
i oblutke pune sveznanja
i nijemu grlicu koja zna kako postati jedno sa svime
i pjesnika koji piše najsvetijim tišinama.
Tražila sam tišinu
a čitavo je vrijeme bila tu,
u tišini mene.
Možda ne mogu slijediti tok tvojih razmišljanja
u ovom ludom vremenu fizičke distance,
ali mogu slijediti tvoje emocije, osjetiti ih,
jer one lakše prevaljuju distance,
za njih ne postoji ni prostor , ni vrijeme.
Dođi bliže
da Ti šapnem riječi
koje za Tebe sakupljam
dok nisi tu.
Dođi bliže
da se napijem Tvoje blizine
i da je čuvam u sebi,
da upijem Ti dah (more)
i zajedno spavamo
dok nisi tu.
Dođi bliže
da između nas
budemo jedino Mi.
Ono što drugima nevažno ,
ili čak glupo,
nama je važno,
jer, nama je važna igra lovice malih vjeverica,
šetnja uz potok,
razgovor ili hodanje u tišini,
onaj srušeni panj sa gljivicama,
pjev ptice kojoj ne znamo ime,
koprive, cvijet, puž i leptir.
Nama je važno
tim putem hodati
pokušati vidjeti, ćutiti, biti,
ne narušiti mir
a opet napuniti se svime.
by Mladen Božičević
Ležaj od suza
suza radosnica
suza žalosnica
suza zahvalnica
suza zbog ljepote
suza zbog postojanja
zbog suza samih.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.