Zagrli me
i reci mi da će sve biti dobro
i ja ću se kao čičak priljepiti u zagrljaj,
kao utopljenik za slamku uhvatiti za tvoje riječi
i čekati,
nadati se,
vjerovati
da će zaista sve biti dobro,
da dobro već putuje k nama,
da je tu, već ostvareno,
samo još nevidljivo,
ne doživljeno,
ne oćutljeno.
Zagrli me
možeš i šutnjom reči
i ja ću vjerovati,
jer želim,
jer moram,
jer znam da sve prolazi
i da će sve biti dobro.
Tako je dobro biti u tvom zagrljaju
dok svoju snagu u sebi tražim,
dok samu sebe hrabrim i jačam,
dok vjerujem, želim, isčekujem,
ono još nevidljivo dobro,
još neproživljeno,
a prisutno
u našoj želji, molitvi, zagrljaju,
u našoj nadi i vjerovanju.
