Učio si me slušati potok, rijeku, jezero, more.
Učio si me kako tiho sjesti uz njih,
umiriti buku u sebi i dozvoliti im da pričaju,
da priča uđe u mene , ja u nju i budemo jedno.
Jedno sa mladim potokom koji veselo i glasno grgolji i skakuće,
sa rijekom koja mirno šapuće zelene misli breza,
sa jezerom koje još tiše, gotovo nečujno priča o oblacima i nebu,
sa morem, u kojem su sve priče.
U moru su zvukovi svih ostalih voda, svih ostalih priča
i one o nama, o nama kada nismo bili zajedno,
kada smo nedostajali jedno drugome,
kada je samo more znalo naše misli,
kada smo mi bili more isčekivanja i slutnji,
kada je more bilo mi i mi bili more
i tako se ljubili i šaputali si u daljinama,
putovali jedno drugome.
Učio si me raspoznati glas onog kamenčića u moru,
znaš onog, posebnog, našeg
i pjevanju delfina i monolog školjke.
Učio si me biti voda, potok,rijeka, jezero, more.
Nedostaju mi naša slušanja,
naše jedno sa vodom,
nedostaješ mi ti.
Naučio si me biti i potok, i rijeka, i jezero i more
i postati oni
i pustiti njih da postanu ja.
Naučio si me prelijevanju,
ali mi nisi rekao da ću se preliti u tebe,
da ćeš se ti preliti u mene
i da ćemo biti ocean.
