Danas 27.6. u 10h Vesna Mateša je preminula
Josip Mateša
četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
Poslušam ja tak jenoga
Kaj malo popeva, malo mrmla,
pak je to lepše nek oni kaj kričiju,
da prostite,
kak da su jim jajca f šrafštoku.
No tog mojega je nekakšna Suza
tak zmešala
da ne zna jel krop ili voda,
pa sad išče vraštvo
za i protiv ljubavi.
Pak si ja gruntam
zakaj to ne bi bilo ajnfah
onoga kaj ti je f srcu čuvleš
,a ljubiš još jakše, još globkšejše
Kajti Suzih i kojnih bu navek.
Vesna Mateša
u tebe se uzdam Gospodine
i u sve one ljude različitih vjeroispovijesti i ateiste koji mole, jer ista im je ljubav
uzdam se u u snagu te ljubavi i zahvaljujem vam se svima,
jer veliki je blagoslov imati vas uz sebe kada ste na kemoterapiji,
kada vas već prva slomi i pokaže veliku večinu svojih nusposljedica,
ali zbog sebe, zbog vas koji me volite, idem sjebati i šefa i stanicu…
hvala, voli vas Pinklec