Sunday, October 17, 2021

kada

2021-10-17_07-56-00
foto by Mladen Božičević

kada mi se ne piše,
kada su sve riječi premale
da u njih stane tuga,
mirenje sa neizbježnim,
moje svađe sa Bogom
i molitve da mi usliši želje,
tada mi pomažu prijatelji - “dekice”
i pogled na moje čaplje

Thursday, October 14, 2021

dekica

69

Moja si topla i meka dekica
satkana od tisuću malih sunaca, snova i lijepih želja,
u koju se zamatam kad sam tužna i ranjiva.
Čudesne su te dekice,
nevidljive, a tako moćne.

za Verušku

J4

veruška, željela si more, nisu ti dali, ali u našim srcima imaš sva mora ovoga svijeta i volimo te snagom mora kao što si i ti nas voljela , voliš nas i dalje…i danas u 13 sati biti ćemo uz tebe, ti ćeš znati, iako ćemo fizički biti raštrkani, ali biti ćemo ljubav i more

Admin

Menu

logo.jpg
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.