Monday, April 26, 2021

Slušanje

329

“Slušaj vjetar, on priča.
Slušaj tišinu, ona govori.
Slušaj svoje srce, ono zna.”
Američki starosjedioci

Slušala sam vjetar
i čula najljepše priče dalekih mora,
sa planinskih vrhunaca koji dodiruju nebo,
priče nepreglednih ravnica, trava, šuma, kiša,
ali i priče u tvoju kosu upletene.

Slušala sam tišinu
i čula najljepše, a nikad izgovorene riječi,
slušala što kamen, srna, cvijet pričaju tišinama
dok ti se mjesec kroz prozor uvlaći u sobu
i onu tišinu u kojoj me čuvaš i voliš.

Slušala sam svoje srce,
ono je znalo prepoznati te dok te još sanjala nisam,
znalo je prije mene da te volim
i da si oduvijek i zauvijek u njemu,
jer srce uvijek zna najbolje izbore i puteve za nas.

Sunday, April 25, 2021

uvjerio si me

400

Uvjerio si me
i vjerujem više no ikada,
bliža sam sebi više no ikada
nebo je plavije, sunce se glasnije smije,
u kapi rose nije samo šuma nego i cijeli svemir,
pogledom i srcem grlim nevidljivo,
nerođenu pjesmu pjevam.
Uvjerio si me
i vjerujem više nego ikada.
Hvala !

Saturday, April 24, 2021

Iris

389

( Ovo je nastavak priče o Iris, posta objavljenog 2013., a ne kao što sam jučer napisala 2016.g. )

Ona se zove Iris.

I u njenom vjenčanom buketiću nisi bili irisi nego potočnice.

Nikome nije dozvolila da je vodi do oltara.Ponosno je koračala sama,
držeći ruku upravo onako kako bi je podvukla pod očevu da je on tu.
U stvari, bio je,samo ga drugi nisu vidjeli.

Sa njime je ponosno došla do mjesta gdje je stajao onaj koji njeno ime izgovara najljepše, najtoplije, najsigurnije, najljubavnije na svijetu.
Kad je stala do njega, okrenula se i kimnula glavom prema ona dva prazna mjesta,
koja nije smio nitko zauzeti.
Kimnula je glavom i namignula im i bila sigurna da je u tom trenutku tata primio mamu za ruku
i šapnuo joj , gledaj je kako je lijepa.

Svećanost je mogla početi.
Zasvirale su orgulje.

Jedna je suza kapnula na potočnice.
Poznavajući Iris mislim da je to bila zahvalnica mami i tati i radosnica zbog njega ,
i zbog onog nježnog pokreta u utrobi kojeg je baš tad osjetila.

Svi njeni, sve njeno bilo je tu.

Ona se zove Iris. Ona to ime zaista zaslužuje.

Admin

Menu

logo.jpg
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.