Moj Pinklec
četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
Admin
Menu
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.
Wednesday, September 1, 2021 - 09:17:35
Nikako, baš nikako ne volim vjetar. Kako li se sinoć pojavio ni od kud, sijeva, grmi, trese, raznosi po ulici sve što nije zavezano, zakucano, a pljusak kao rijeka niz ulicu. Ne volim vjetar baš nikako. Jutro mi predivno. Grlim
Wednesday, September 1, 2021 - 17:24:14
Demetra
ti, kao i jedna moja prijateljica ne volite vjetar…ja jedino ne volim onaj divlji, razarajući. onaj kao jučer kad nisam bila sigurna u svoje nove rolete…kaj ćeš, prozori su važni, jel tvoj zamijenjen ili barem izmjeren ? lp i zagrljaj
Wednesday, September 1, 2021 - 22:02:43
NE volim vjetra imperativno!!!!
Vrlo je osobno i vezano za ranu mladost mene i moga brata , a i roditelja, naravno, posebno mog prestrogog oca…….
I danas, nakon stotinu godina kad god čujem jak vjetra , sve slike mi budu na hrpi koja doslovno guši….Oca nema odavno ali ni to ne umanju jezu u meni.
Ovo bi bilo da proširim za fini psihološki tretman čišćenja smeća iz djetinjstva………Sva sreća, da zlonamjernici ne posjećuju tvoj blog pa nema straha da me netko proglasi bolesnom………Samo sam tužna i ništa više
Wednesday, September 1, 2021 - 22:05:16
……inače, zaboravih ti reći, jedna me je prozvala ZLOSTAVLJAČICOM pred par dana . U anketi….
Zamislila sam se malo: pregrub je to izraz ako samo uništavam komarce kojih imam u izobilju, a mrave ne diram
Thursday, September 2, 2021 - 06:14:53
egidija
hvala na podijeljenoj tajni-boli iz djetinjstva….znaš bolje od mene da oni zaista psihički bolesni to ne vide i da svoje boli/uzroke nisu u stanju povezati…ono, dok znaš da si lud ima spasa…ima ih koji prate što objavljujem, ali ako mene nije briga, zašto bi tebe bilo briga…
tužna ?…potrebna nam je da bi razlikovali dane bez nje i dane sa srećom…ne traje dugo, taman toliko koliko nam je potrebno…
netko te nazvao zlostavljačicom ? netko tebi važan, netko tko te poznaje ili nebitak lik iz virtuale ?…jedno je neupitno, u drugome možemo vidjeti samo ono što nosimo u sebi, na druge projiciramo ono što smo mi sami…
lp
Thursday, September 2, 2021 - 07:41:20
veličanstvenost prirode….uvijek iznova obara s nogu :) samo trebamo izbjegavati - doslovno obaranje :P
et’ malo sam živnula jutros, Bože….jesenske noći i jutra od kraja kolovoza i ovdje još nisam doživjela…sreća da dekica toplica sve spašava…..veselim se ponovnoj najavi ljeta
ljubac svemirska moja iz mog trenutno plavog
Thursday, September 2, 2021 - 18:52:30
Lilith
ja sam mislila da si već u svojoj Slavoniji…hvataj sunce i puni baterije plavetnilom i mirisom soli, bora, kamena, mora…:-***
Friday, September 3, 2021 - 08:39:28
i bila sam u Slavoniji dio vremena, dva puta čak, ali sada sam ovdje, lovim mir u plavom
:*